NURA BAZDULJ-HUBIJAR

Rodjena je 20.avgusta 1951.godine u Mrdjenovicima kod Foce. Od 1954. godine živjela je u Sarajevu, gdje se i školovala. Nakon završenog studija medicine 1975. godine seli u Travnik gdje i danas živi. Radi kao liječnik, specijalist medicinske mikrobiologije. Do sada je objavila niz romana, pjesama i drama, njezina djela prevođena su na njemački, nizozemski i norveški, a jedan od njenih romana 1996. snimljen je u tehnici za slijepe osobe. Uvrštena je u školske čitanke, Antologiju bošnjačkog putopisa XX. vijeka i u školsku lektiru. Narodno pozoriste Zenica je u sklopu Festvala Sarajevo-Sarajevska zima l998. premijerno izvodi njenu dramu “Braca” (“Rak na dusi”). Tekstovi Nure Bazdulj-Hubijar uvrsteni su u citanke, a roman “Ruza” u lektiru.Saradnik je djecijih listova “Male novine”, “Lastavica” i “Vrelo Bosne”, “Palcic”,te casopisa “Most”, “Odjek”,”Bosanska vila”. Dobitnica je priznanja “Zlatni prsten s brilijantom” za “Zenu godine ‘97.”za oblast umjetnosti, kao i nagrada za najbolji roman na anonimnom konkursu Fond otvoreno drustvo BiH-Soros Fondacija za roman “Bas mi je zao” (1998) i na anonimnom konkursu za radio dramu u organizaciji Radija Bih dobitnik nagrade za dramu “Sablja i pero” (1999.).

BIBLIOGRAFIJA

“Ja, slavni Ja”, zbirka pjesama za djecu (“Drugari”, Sarajevo, 1988.),
“Ruza”, roman za mlade (“Veselin Maslesa”, Sarajevo, 1990)
“Ljubav je sihirbaz babo”, roman (“Svjetlosti”, Sarajevo, 1994.)
“Nase medjutim je rat”, roman (“Bosanska knjiga”, Sarajevo, 1995.)
“Rosa canina”, roman (“Medjunarodni centar za mir”,Sarajevo, 1996.)
“Okrutnost raja”, roman (Drustvo pisaca BiH, 1997.)
“Braca”, drama (“Mizanscen”, 1998)
“Amanet”, roman (“Sahinpasic”, Sarajevo, 1999.)
“Bas mi je zao” 2. izdanje ( R&S, Tuzla, 1999.)
“Kako sam ribu ucio da pliva”, roman (OKO, Sarajevo, 2000.)
“Sta te muci, Tamaguci”, roman (“Sezam”, 2000.)
“Bizarne storije” (“Svjetlost”, Sarajevo, 2001)
“Cekajuci Tahira” : Ruza II, (Bosanska rijec, Sarajevo, 2002.)
“Sablja i pero” ( Sejtarija, Sarajevo, 2002.)
“Price o slovima” ( Svjetlost, Sarajevo, 2002.)
“Dusa i cvijet” (Sejtarija, Sarajevo, 2003.)
“Noc u brelima”, roman ( Sejtarija, Sarajevo, 2003.)
“Nevjestinski ponor”, (Buybook, Sarajevo, 2004.)

Djela bh. knjizevnice u Svjetskoj antologiji price

Nakon sto joj je pocetkom oktobra u izdanju kuce Sejtarija objavljen roman Noc u Brelima, te dvojezicna bosansko-engleska slikovnica Dusa i svijet, knjizevnica Nura Bazdulj-Hubijar uskoro ce objaviti tri svoje price u Londonu na engleskom jeziku. Rijec je o pricama Posjeta, Dzevad iz Sokolice i Plava sirena, koje ce, kako je planirano, biti izdate u Londonu u januaru 2004. godine. Djela ove bh. spisateljice uskoro ce se naci i u Svjetskoj antologiji price, za koju selekciju radi Istvan Gabi iz Madjarske. Njene dvije price koje ce biti objavljene u Svjetskoj antologiji price vec su prevedene na madjarski jezik, a Nura Bazdulj-Hubijar je jedini autor iz BiH cije su price odabrane za ovu antologiju. “Potpisala sam ugovor i sa hrvatskom izdavackom kucom Fraktura za objavljivanje zbirke novela Nevjestinski ponor. Prema ugovoru, ta zbirka bi se na hrvatskom trzistu trebala naci u aprilu naredne godine”, kazala nam je Nura Bazdulj-Hubijar. (Oslobodjenje, 16.10.2003)

Najtrazenija poslije Andrica, Selimovica, Dzumhura i Jergovica

Surfajuci po Internetu, mnogi Travnicani nasli su podatak o najtrazenijim i najvise prodavanim knjigama svjetskih i domacih pisaca u BiH. Prijatno ih je iznenadilo kada su saznali da su poslije knjiga Ive Andrica, Mese Selimovica, Zuke Dzumhura i Miljenka Jergovica najvise trazene i knjige njihove sugradjanke dr. Nure Bazdulj-Hubijar. Iz tih podataka vidi se, pored ostalog, da su izdanja njene knjige “Ruza”, u izdanju “Svjetlosti” iz 1997. godine i “Sarajevo-Publishing iz 1990. godine, davno rasprodana, a u prodaji je izdanje “Bosanske rijeci” iz prosle godine, sa ilustracijama Boze Stefanovica. Rasprodato je i izdanje njene knjige “Ljubav je sihirbaz, babo” (“Bosanske rijeci”) iz 1996. godine, a jos se mogu naci njene knjige “Amanet” (“Sahinpasic” iz 1999. godine, “Bas mi je zao” R5S iz 1999. godine, “Kako sam ribu ucio da pliva (OKO iz 2000. godine, “Nase medjutim je rat” (Bosanska knjiga”, 1995.), “Okrutnost raja” (Drustvo pisaca BiH, 1997.), “Rosa canina (Medjunarodni centar za mir, 1996.)… Zanimljivo je spomenuti da se na listi najtrazenijih knjiga bh. autora nalaze i dva djela njenog sina Muharema Bazdulja – “Druga knjiga” i “One like a song”. “Ovo prijatno saznanje za mene je bilo veca radost od bilo koje druge knjizevne nagrade ili priznanja, jer to dolazi od onih za koje radim. Ovo sto radim su rijetki trenuci srece u ovim teskim vremenima, a to je bio trenutak iskonske srece u mom zivotu”, rekla nam je najplodnija bosnjacka knjizevnica dr. Nura Bazdulj-Hubijar. Saznali smo jos da se kod izdavaca ili kod recenzenata nalazi nekoliko njenih rukopisa, medju kojima i zbirka kratkih prica “Bizarne storije”, a ocekuje nova izdanja svojih knjiga “Ruza” i “Sta te muci, Jamaguci?”, zatim njemacko izdanje “Ruze” u Vupertalu, izdanje “Ruze” na finskom jeziku, te prevodjenje i objavljivanje na njemackom knjige “Nase medjutim je rat”. (Mustafa GAFIC, Oslobodjenje, 14.5.2001)

LJUBAV JE SIHIRBAZ, BABO

Knjiga “Ljubav je sihirbaz, babo” dobitnik je vise knjizevnih nagrada i priznanja. Ovo je njeno cetvrto izdanje na bosanskom jeziku. To je ujedno i prvi bosanski roman na temu minulog rata.

“Cini se da cemo uskoro zivjeti u zabludi da se ovdje nije nista dogodilo, jer je Bosna oduvijek bila zemlja prastanja i zaborava. Zahvaljujuci pisanoj rijeci Nure Bazdulj-Hubijar, BiH ce imati narocitu banku podataka iskazanu ingenioznim stilom” (Vladimir Premec)

Spusti slušalici i ode do prozora. Padao je gust snijeg, krupne pahulje su praminjale oko uličnih lampi od mat stakla. Noćas jedan čempres na svojim granama zadržava snježne pahulje. Ne da im da sakriju sasvim svježu humku. Snijeg noćas pada po igračkama sačuvanim na tavanu, starim školskim knjigama. Snijeg noćas pada po ugaonoj sećiji bež boje u dnevnoj sobi. U njenom uglu je uvijek sjedio babo. Kvasi babove knjige, stolnu lampu oblika Aja Sofije čije prozore noćas nema ko upaliti. Snijeg noćas pravi naslage po ormanima na kojima su zimi mirisale rumene jabuke iz bašće. Ne, nisu jučer ubili majku, srušili kuću. Ubili su, babo, moje djetinjstvo, mladost, snove, sav moj život.” (odlomak iz knjige)

AMANET

“…Svaki covjek je misterija. Mozemo biti uvjereni kako nekoga znamo u dusu, a zapravo znamo samo onoliko koliko je on zelio, koliko dopustio da znamo. Nema li svako neki, samo svoj unutarnji svijet u koga se povlaci da bi se napojio novom snagom, ljepotom tugom, ozivio davnu ceznju, raspirio zapretanu strast, vratio nadu sa osim kaskanja u svakodnevnici postoji jos nesto.” (Nura Bazdulj-Hubijar)

SABLJA I PERO

“Osjecam blagu nelagodu u zelji da ispricam kako sam dosla u posjed ovoga rukopisa. Price o davno izgubljenim manuskriptima nekim cudom slucajno pronadjenim postale su vec opce mjesto. Djeluju odvec literarno. Ipak, ako nesto stvarno zvuci, to ne znaci da je i nemoguce. I ja sam do ovog dogadjaja drzala da su price o drevnim rukopisima samo ne previse inventivan knjizevni trik. Sada sam u opasnosti da neko ovo moje sjecanje o pronalasku rukopisa smatra tek tehnickom doskocicom. Podsjeca to pomalo na bajku o lazljivom cobancetu…” (Nura Bazdulj-Hubijar)

RUZA

Ovo je roman o prvoj ljubavi. Prica o djevojcici Minji i jednoj ruzi , koju neko svako vece donosi i ostavlja na Minjinoj prozorskoj dasci. Oko te ruze plete se citava carolija puna uzbudjenja i divnih nada, ali i neocekivanih obrta. Najbolji je onaj koji otkriva ko zapravo donosi te ruze. I umjesto da se Minja i Tahir najzad sastave u svojoj cudnoj ljubavi, oni se rastaju cak i ne pozdravivsi se i mi vise ne znamo hoce li od te ljubavi biti ista ili mozda nikad vise nece. (Ivica Vanja Roric)

Rat koji je osakatio djetinjstvo i djecastvo Bosanca i Bosanke, mnoge mlade ljude odvojio je od svijeta knjige, ali je mnoge i naveo da zarone u taj svijet, da u njemu traze odgonetku za pitanja sto im postavlja zivot. Roman ”Ruza” je jedan od onih koji ce ponuditi druzenje sa samim sobom. U njemu su likovi kakve je citalac sretao prije nego je uzeo knjigu u ruke.
Nura Bazdulj-Hubijar umije slijediti nacin misljenja mladog covjeka, ona se ne postavlja iznad njega, vec se sa svojim citaocima gleda oci u oci i prica im pricu o njima samima. Pricu kakvu bi i oni sami napisali kada bi se odredili da pisu ono sto misle, kako se osjecaju, kako se ponasaju. Ovo nije ”velika”, pateticna knjizevnost, puna nama dalekih likova i iz nama dalekih krajeva. ”Ruza” se dogadja ovdje, oko nas, medju nama – jucer, danas, sutra. Radnja ovog romana su vase godine, jezik kojim knjizevnica govori je vas jezik. Junakinja Minja je ucenica osmog razreda osnovne skole, zivi sretni zivot u porodici, s majkom, ocem i starijim bratom, gimnazijalcem, u skoli, u svom gradu. Iznenada, kako to vec biva, Minja se razboljeva, stize u bolnicu. Ali, i bolnica je zivot, svijet u kome se zivi, pomaze ljudima. U sobi sa odraslim bolesnicama, ulazi u njihov zivot, uspostavlja specificne odnose, spoznaje svijet odraslih. U grubom vremenu u kojem zivimo, ovaj roman ce nas nauciti da se ne treba stidjeti istancanih osjecanja, njeznosti, sanjarenja. Rat je, istina, te osobine u ljudima potisnuo, ali samo potisnuo i kako dolazi mir, tako ce one izbijati na povrsinu. Generacija preko koje je protutnjao rat, pokazala je da ima snage da ga pamti, ali i da ne zivi sa ratom. A “Ruza”, nastala prije velike ratne pometnje u nasim dusama, pomoci ce citaocu da se zblizi sa sobom kakav bi bio da nije bilo rata, ali i kako se odrasta, postaje covjek.
SARAYNET

CEKAJUCI TAHIRA: RUZA II

“Ruza me i dalje svake veceri cekala na prozoru. Sve do jednom kada je nije bilo. Sva sam se ukocila, ohladila, gubila tlo ispod nogu. Objasnjenje je opet donio moj brat Robi. Usao je u moju sobu i predao mi mali zamotuljak govoreci kako mi to salje Tahir jer odlazi iz grada. Socijalni radnik je rekao da kao maloljetnik ne moze zivjeti sam pa ide tetki u Visegrad. Sledila sam se. Kada je Robi izasao odmotala sam zamotuljak. Unutra je bilo vec pomalo uveo pupoljak ruze i papiric na kome je crnim flomasterom, lijepim kosim rukopisom bilo napisano: Please, love remember.
– Ljubavi moja, sjeti se – prevodila sam dok se moj svijet rusio…
(Odlomak iz uvoda)

PRICE O SLOVIMA

U ovoj interesantnoj knjizi nalazi se po jedna kratka prica za svako slovo abecede, i predstavlja veoma lak nacin da se vase dijete upozna sa slovima, ali da se i zabavi uz zanimljive price.

NEVJESTINSKI PONOR

Tri priče u knjizi priča “Nevjestinski ponor” progovaraju o sudbonosnim događajima u životu nosećih likova. Svaka priča Nevjestinski ponor, Memento mori i Milost, događa se u ključnom trenutku glavnog junaka, u trenutku kada se on nalazi pred životnim raskrižjem i kada treba pogledati prije svega u svoju dušu i otkriti kuda i kako dalje. Nura Bazdulj-Hubijar u “Nevjestinskom ponoru” uspijeva probuditi najdublje i najskrivenije emocije, a svojim likovima i njihovim tragičnim sudbinama pokazuje kako se velike priče kriju u malim, običnim ljudima.

“Najduža, ujedno i naslovna priča, simbolički je stožer ostalih priča. Svi likovi iz ove zbirke nalaze se pred nevjestinskim ponorom, a simbolika ponora, bezdana, provalije već je gotovo opće mjesto. No tu je pridjev koji ovom simbolu – skoro poetski – dodaje nova značenja. Nevjestinski ponor tako od zemljopisnog pojma postaje simbol usuda likova ovih priča, a najupečatljiviji su upravo oni ženski, svojevrsne nesretne nevjeste.” (Radovan Marušić, iz recenzije rukopisa)

Rat kao nevjestinski ponor
Nura Bazdulj- Hubijar, Nevjestinski ponor

Po legendi koja se prenosila s koljena na koljeno, u tu se provaliju iz kolone svatova s konja bacila mlada nevjesta koju su na silu udali. Vec u prvoj od tri price koliko ih ima u knjizi prica Nure Bazdulj-Hubijar, otkriva se otkud naslov Nevjestinski ponor. Ali,otkriva se i da to nije samo mjesto nadomak sela koje su, zbog legende, svi izbjegavali.Geografski pojam postaje simbolom sudbine svih likova iz knjige. Jer sve tri price govore o presudnom trenutku zivota glavnih likova kada je neophodno sagledati sve u sebi i oko sebe i donijeti konacnu odluku. U prvoj, naslovnoj, pripovjedacica otkriva sebe kao podvojenu licnost. Jedna je losa, ali zivi vec 30 godina, druga je dobra, ali traje tek dvije. Previse je rizicno dati sansu mla|oj licnosti i zato je njena konacna odluka – smrt. U drugoj prici, Memento mori, junak je postavljen pred ubicu svoga brata. Zedan je osvete. I bas kad se cini da je oduka o osveti neopoziva, nastupa preokret. On se sjeti bratovih rijeci o covjekovoj slobodi, shvaca da ce osvetom postati rob, i pusta ubicu. U trecoj, Milost,doktor ubija pacijenta u kojem prepoznaje silovatelja djevojke koja mu je trebala postati zenom, ali je, nakon silovanja, poludjela i ne zna vise nista i nikog oko sebe. Nakon ubistva odlazi u dzamiju da molitvom pokusa spasiti zdrav razum ili naci mir i zaborav. Prica zavrsava epilogom u kojem se otkriva da se djevojka iscupala iz nesvjesnosti, ali i da su doktora pronasli smrznutog u dzamiji. Sve tri price uzrokovane su i odvijaju se na/u Ratnom ponoru. (OMNIBUS)

KAKO SAM RIBU UCIO DA PLIVA

Prica je postavljena veoma jednostavno: Sead Cengic zdrmava sebi u lice ono kapitalno civilizacijsko i ljudsko pitanje: Ko sam ja? E, tu smo vec u velikom problemu. Sad to valja pripovjedacki zaodjenuti zivim tkivom. Jos gore, taj covjek ne zna ni ko mu je otac. I prica krece. Valja naci oca i sebe… To je ona uslovljenost koja je toliko slozena i ispletena od svakovrsnih niti i izvora da se i sami u toj spletenosti tesko snalazimo. Pokusamo li raspresti tu nit necemo dobiti cijele sastavke, a one glavne, osnovne niti vise nece biti. O tananijim stvarima, o mirisima tih stvari, o duhovnim znakovima, i jos mnogo cemu, saznajemo citajuci roman.

Za mene vise nema ni nade. Vrijedi li ici dalje a ne radovati se nicemu, strepiti od svakog novog dana, sa teskom zebnjom cekati svaku narednu noc? Kao u bunilu idem prema ormaricu s lijekovima. Na dlan istresem bocicu tableta za smirenje. Mnogo sam puta do sada dozivao smrt, molio je da me odvede tiho i bezbolno, kao rahmetli nanu, u snu. Uvijek se oglusivala, odvodila one koji su vapili za zivotom, one iz kojih je kuljala snaga, frcala radost, one koji su je se bojali, bjezali. Sada cu je nadmudriti, zaspat cu snom u kome aveti nece biti. Blazenstveno mira, spokoj, sto sam predugo uzalud u zivotu trazio, naci cu u tome vjecnom snu. Zelim jedino da poniranje traje kratko. Sasipam tablete u usta i drhtavom rukom uzimam casu vode.
– Stani! – kao da cuh glas (odlomak iz knjige)

BRACA

Dramski prvenac gospodje Nure Bazdulj-Hubijar bio bi privlacan za pozoriste i u vrijeme mocnijeg priliva domaceg dramskog teksta. Dva brata, ljekar Sead i vojnik Faruk dosli su medju nas da bi nam govorili o nedavnom trenutku, tekucoj politici, o aktivnoj istoriji, ali bez analogija koje se obicno koriste za razumijevanje zivih oblika istorije.Direktnost kojom se uspostavlja sudbinski luk izmedju ove dvije misaone kategorije sazimajuci intelektualno-pateticno i neosvijesteno-sirovo boli svojom prepoznatljivoscu. “Braca” pokazuju da se moze bez suhih, uopstenih, apstraktnih alegorija i da literatura koja govori o konkretnim dogadjajima bez uobicajene vremenske distance, moze dovesti do opsteg zakljucka, mozec imati estetsku i drustvenu relevantnost. (Iz recenzije Slobodana Stojanovica)

BIZARNE STORIJE

Knjiga Nure Bazdulj – Hubijar “Bizarne storije” jedan je od rijetkih primjera sistematicnog koristenja zanra price, ali ujedno jedan od primjera koji otvaraju jednu posve novu stranicu u bosanskoj knjizevnosti. Kod N. B. Hubijar bizarni detalj je cilj prema kojem se razvija prica, on je poanta koja razrjesava situaciju ili daje njen komentar. Ovaj model price sa anegdotskim ili bizarnim sadrzajem Hubijareva gradi na tri elementa, koji, u zavisnosti od sadrzaja dominira, bivaju poantirni ili tragicno, ili ambivalentno, ili ironijski.Svaki od ova tri modela price drukcije je stilisticki ostvaren, u modelu s tragicnim i ambivalentnim zavrsetkom, prica je stilski organizirana kao licna naracija lika, u ironijskom u pitanju je personalno-autorijalni, gdje narativni medijum pripovijeda ono sto lik vidi. Ali, koliko god detalj bio bizaran ili neobican, on sam po sebi nije prica, on se mora i treba stilski i esteticki uobliciti da bi postao ovo sto jeste – umjetnicka cinjenica. Vec samim naslovom ova nas zbirka podsjeca na naziv koji je jednoj svojoj knjizi prica dao Edgar Allan Poe: Groteskne price i arabeske. Ove Bizarne storije zbilja korespondiraju sa Poevim pricama. Dvadeset i jedna kratka prica (zbilja kratka, prava short story) vodi nas kroz jedan svijet crne kronike, svijet zlocina i cudnovatih dogadjaja. Price su svedene na fabulu i lisene barokne stilizacije, no autorica ipak i tu crnu atmosferu zacinjava svojim specificnim lirizmom. Tu je ona glavna razlika koja ove price dijeli od Poevih. U kontekstu bosanskohercegovacke knjizevnosti vazno je napomenuti da ove price otvaraju jednu posve novu stranicu. (Maja Prohic)

BAS MI JE ZAO

Roman “Bas mi je zao” je proglasen najboljim romanom u 1998. godini na konkursu Fonda otvoreno drustvo Bosna i Hercegovina-SOROS fondacije Sarajevo.

“Nije posteno odmah krenuti s ratom. Ipak sam ja rodjena dvanaest godina prije, ne mogu tek tako preskociti toliko dugacak period zivota. Buraz je stariji godinu dana. Da nas dvoje nismo ponekad ko dinski dusmani, mogla bih vam potpisati da u Jugi nije bilo sretnije porodice. Starci oboje doktori, oboje malo uvrnuti, mama tristo posto vise. Vjecno se hakaci ko budala na brasno, i ono, hoce da je njena i prva i zadnja. Od kako su nas na ovaj svijet donijeli vjecno ponavljaju kako smo mi centar njihova kosmosa, smisao zivota. Ja cudna mi cuda. Pa nisu nas nasli ispod zelene grane niti uzbrali setajuci kroz sumu. Nisu nas usvojili, ni kupili, ni razmijenili. I sad treba praviti citave naucne teze o ljubavi roditelja prema djeci.”