DUVANJSKI ARZUHAL
Evo pišem arzuhal,
Da vam kažem i svoj hal,
Propade nam vas mal
Siromašim, gospodo!
Bre pomagaj do Boga
Nije nigdi nikoga,
Nikom nije ovoga,
Što je nama, gospodo!
Stjeraše nas u Duvno
Kano konje u guvno,
Neka znate ufano:
Pogibosmo, gospodo!
Teška je ovo krajina
I krvava haljina,
Ali nas je malina
Neka znate, gospodo!
Ni čaršije ni hana,
A nestade duhana,
Već pijemo smrdana,
Razumite, gospodo!
Jamite nas iz Duvna,
Jer će biti buna,
Da je blizu Una,
Da skočimo, gospodo!
Nije nami do smiha,
Nesta nam iz miha,
Sve lijepo izdiha,
Pomrijesmo, gospodo!
A vama je do smiha,
Nama duša izdiha,
Pazite se griha,
Umrićete, gospodo!
Ovo tuga govori,
Jer nam veće dogori,
Niti kopaj ni ori,
Otkud ćemo, gospodo?
arzuhal – molba
hal – stanje, polozaj, nevolja, bijeda, neprilika
mal – imetak
bre – (uzvik) more! ta!
ufanje – nadanje
malina – malo, nedovoljno
smrdan – smrdljivi duhan-sitno isjeckan koji se stavlja u nargilu
jamiti – uzeti
mih – mjeh, mjesina
izdiha – izduhati, (figurativno) izdahnuti
