MUSTAFA DZELIL SADIKOVIC

U prirodno bogatoj i brezuljcima prosaranoj Bosni a, naročito u Sarajevu, gdje se sukobljavaju dvije suprotne kulture : Istok i Zapad, gdje na periferiji uzivate slusajući zvuke i odjek orijentalnih melodija, a u centrumu opet kipti strastveni tango i ostali moderni plesovi – produkti zapadne civilizacije. U takvoj Bosni i u njenoj metropoli Sarajevu, prelijeva se sevdah kao s jeseni ili s proljeća nabujala rijeka, koja svojim kristalnim valovima ponire u korijen propalih cvjetova, zapljuskuje ih i daje im snagu novoga zivota.

Ta rijeka je zahvatila i autora ove poezije, za koju se moze reci, da ne nosi u sebi nikakvo modernističko obiljezje, niti ideolosko strmljenje nase poslijeratne lirike, (I svj. rat.) ona nije ni savremena sva plovi u predratnim vodama i staromodnom idealizmu. Ali ona je emocionalna, i eho uznemirenog srca, izraz dusevnog raspolozenja i rezignacije, odjek bola za nepostignutim idealom, za djevojkom koja se voli i za svim onim sto spada i dolazi u tijesnu vezu sa manifestacijom mladosti i sevdaha.

Pod utjecajem narodne poezije, njenom tečnoscu u ritmu i izrazu Mustafa Dželil Sadiković je u zbirci “Sevdah i suze” dao nekoliko odista lijepih i toplih pjesama, muzikalnih i shvatljivih za svakoga od intelektualca do najprimitivnijeg gradjanina.

Nekoliko njegovih pjesama je komponovano, a pjesma koja nosi naslov “Negda cvale bijele ruze” jedna je od najpopularnijih pjesama u narodu, u čijoj lakoći , estetici i spontanosti nalaze iscjeljenje mnoge mlade, razocarane duse. Rekoh razočarane duse, jer u zivotu je mnogo razočaranja, zivot se raspliće po nekoj dikciji neumitne i nevidljive sile, sile koju mi nazivamo Sudbina. Ta sudbina, kako svud tako i u sevdahu zarije svoje kandze, pa čupa, razara, nisti i ubija. Iz toga svakdanjeg umaranja i razračunavanja sa fizičkim i dusevnim prohtjevima svoga srca i tijela potiču suze, a suze su u sevdahu biser nevinosti, čistina slapa i odusci iskrenog unutrasnjeg zbivanja i pregaranja u diskretnim dubinama čovjekove duse.

“Sevdah i Suze” su potekle iz takvog stanja stvari premda ih je njihov autor opskrbio sa dosta poznatim epitetima u predratnoj lirici i konvencionalnosću u sablonu, ali i pored svega toga, ova poezija će biti simpatično primljena od onih kojima je namjenjena, a to su : siri muslimanski slojevi.
(SAIT ORAHOVAC)